Disocijativni poremećaj identiteta (DID) jedna je od nekoliko vrsta disocijativnih poremećaja. DID se dijagnosticira na temelju kriterija navedenih uDijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje 5. izdanje(DSM-5). Da bi se kvalificirala za dijagnozu, osoba mora imati poremećaj identiteta koji karakteriziraju dvije različite osobine ličnosti, koje utječu na ponašanje, pamćenje, svijest, spoznaju i osjećaj sebe, te ponavljajuće praznine u pamćenju dnevnih događaja, važnih osobnih podataka ili traumatičnih događaja koji se protežu izvan uobičajenog zaborava.
Oni bi također trebali imati simptome koji značajno narušavaju doprinos osobe socijalnom, radnom i drugom okruženju, a poremećaj nije povezan s kulturnom ili vjerskom praksom niti je povezan sa zlouporabom supstanci ili drugim mentalnim poremećajima.
Disocijativni poremećaj identiteta može se enormno razlikovati od jedne do druge osobe. Čak i vješti stručnjaci za mentalno zdravlje imaju poteškoća u dijagnosticiranju DID-a jer mu nedostaje precizna, empirijska definicija. Ipak, postoji 12 pitanja koja osoba može postaviti ako misli da je to učinila ona ili voljena osoba. Koristite ovaj test disocijativnog poremećaja identiteta da biste bolje razumjeli simptome i iskustva.
Johner Images / Getty ImagesJeste li označili praznine u mislima, postupcima ili svijesti o tome što ste radili?
Ljudi s DID-om doživljavaju nešto što se naziva izrazitim diskontinuitetom osjećaja za agenciju. To znači da je čovjekov osjećaj vlastitog ja podijeljen u najmanje dva stanja ličnosti. Oni mogu imati nekontinuirano sjećanje na svoj svakodnevni život, što se može činiti podijeljenim u različita iskustva.
Ljudi s izrazitim diskontinuitetom često doživljavaju osjećaj dvaju odvojenih identiteta, od kojih se niti jedan ne osjeća cjelovito. Zbog toga je teško održavati racionalizirano razumijevanje vlastite svijesti tijekom dana.
Jeste li se ikad pogledali u ogledalo i osjećali se kao da niste prepoznali koga gledate?
Osobnost definira čovjekov jedinstveni način razmišljanja i odnosa sa svijetom. Važno je za definiranje nečijih vrijednosti i razumijevanje onih koji su. Osobe s DID-om bore se sa osjećajem sebe jer imaju više od jedne osobnosti.
Mogu se kretati naprijed-natrag između različitih stanja osobnosti, koja se mogu razlikovati od krajnosti. Na primjer, osoba se može kretati naprijed-natrag između nježne, ljubazne osobnosti i ozbiljne, prijeteće osobnosti.
U prosjeku, osoba s disocijativnim poremećajem identiteta ima 10 zamjenskih osobnosti. Međutim, moguće je imati do 100.
Jeste li imali trenutaka kada ste potpuno zaboravili važan događaj u svom životu?
Disocijativna amnezija je kada se osoba ne može sjetiti detalja važnih događaja. Često se gubitak pamćenja događa oko događaja koji su stresni, traumatični ili značajni. Ljudi s poremećajima ličnosti poput DID-a vjerojatnije će doživjeti disocijativnu amneziju oko takvih događaja, poput ozbiljne hospitalizacije ili prometne nesreće.
Jeste li otkrili da, kad razgovarate s drugima, odjednom nemate pojma o čemu se razgovaralo?
DSM-5 opisuje tri različite vrste disocijativne amnezije koju osoba doživi:
- Lokalizirana amnezija: Ova vrsta amnezije otežava osobi da se na vrijeme prisjeti određenih događaja. Može trajati mjesecima ili godinama. Obično osoba zaboravi traumatična ili stresna iskustva, poput godina provedenih u borbi.
- Selektivna amnezija: Ova vrsta amnezije otežava osobi da se prisjeti svoje životne povijesti. Kao rezultat toga, zaboravljaju važne stvari u svom pamćenju, uključujući to tko su, s kim su, kad su nešto učinili i tako dalje. To je rjeđe i ima tendenciju da se manifestira kod ljudi koji imaju povijest ekstremnih trauma ili zlostavljanja.
- Generalizirana amnezija: Ova vrsta amnezije otežava čovjeku da se prisjeti novih događaja. Zbog toga se teško sjećate upoznavanja novih ljudi, uključivanja u razgovore ili uspostavljanja novih veza.
Je li netko opisao događaj ili ponašanje na koje se ili ne sjećate ili ste osjećali kao san?
Ljudi s disocijativnim poremećajem identiteta imaju različit identitet, ali obično nisu iskusni u jednakoj mjeri.
Na primjer, osoba s DID-om obično ima dominantnu osobnost, poznatu i kao osobnost domaćina. Često se vjeruje da je to prava osobnost osobe. Dodatne, zamjenske osobnosti nazivaju se izmjenama. Domaćin je često pasivan, ovisan ili depresivan. Suprotno tome, promjena se može iznenada pojaviti pjenušavo, glasno ili agresivno.
Poput graničnog poremećaja ličnosti i bipolarnog poremećaja, DID karakteriziraju promjene u mentalnom stanju. Međutim, granični poremećaj ličnosti je kada osoba iznenada pretjerano reagira na sukob ili stresni događaj, a bipolarni poremećaj je kada osoba ima ekstremne promjene u raspoloženju tijekom dužih vremenskih razdoblja.
Disocijativni poremećaj identiteta je različit jer osoba doživljava gubitak pamćenja. Za razliku od bipolarnog poremećaja, DID je stvar alternativnih stanja osobnosti, a ne stanja raspoloženja.
Jeste li se našli u odjeći koju se ne sjećate obući ili imati nešto novo što se ne sjećate da ste kupili?
Praznine u pamćenju između stanja ličnosti često su asimetrične i ne javljaju se iz određenog razloga. To znači da ćete možda zaboraviti male stvari, poput kupnji koje ste obavili. Nema razloga za ono čega se sjećate. Druge osobe ponekad mogu promatrati praznine u memoriji kao obmanu ili nepoštenje.
Je li netko vama blizak primijetio da ste zaboravili tko su ili ih niste prepoznali?
Disocijativni poremećaj identiteta često se zamijeni s drugim stanjima, uključujući zlouporabu supstanci. To se posebno odnosi na tinejdžere ili mlade odrasle, s obzirom na to da je prosječna dob početka DID-a 16 godina. To može otežati ljudima da prihvate činjenicu da ih ne prepoznajete ili se ne sjećate tko su, a oni mogu tražiti alternativna objašnjenja vaše amnezije.
Postoje li trenutci kada se iskustva čine nestvarnima ili previše stvarnima?
Ljudi s DID-om imaju poteškoće u pamćenju događaja onako kako su se dogodili. To znači da se prošlo iskustvo odjednom može osjećati poput sna.
To se naziva depersonalizacija ili kada se osoba osjeća odvojeno od osjećaja, misli i sjećanja na vlastiti život. Ili se prošlo iskustvo odjednom može osjećati kao da ga proživljavate. To se naziva derealizacija, u kojoj se osoba osjeća odvojenom od stvarnosti i doživljava prošle događaje kao da su trenutni.
Depersonalizacija i derealizacija također mogu uključivati sanjarenje, maštanje ili čak čitanje knjige, u kojem se iskustvo odjednom osjeća kao da ga živite.
DID se često može pojaviti s anksioznim poremećajima, depresijom, PTSP-om, zlouporabom supstanci, poremećajima prehrane i poremećajima osobnosti.
Je li vam netko ikada rekao da već neko vrijeme zurite u svemir, potpuno ne reagirajući?
Derealizacija čini da se osoba osjeća odvojenom od svojih trenutnih iskustava i osjećaja koje stvara. Može natjerati osobu da se u realnom vremenu odvoji od predmeta, ljudi i okoline.
Neki ovo iskustvo opisuju kao hipnozu na autocesti, u kojoj osoba može odgovoriti na vanjske događaje na siguran način, a da se kasnije toga ne može sjetiti.
To se razlikuje od katatonije, gdje osoba doživljava psihomotorne poremećaje koji mogu izazvati spore ili hiper reakcije. Katatonija može potaknuti ekstremniji odgovor, a češće je povezana sa shizofrenijom.
Zateknete li se kako iznenada i neobjašnjivo glasno razgovarate sami sa sobom kad ste sami?
DID se ponekad zamjenjuje sa shizofrenijom, jer oboje može uzrokovati da osoba naglas razgovara sa sobom. U shizofreniji osoba doživljava zablude i halucinacije koje rezultiraju neorganiziranim govorom. To može dovesti do toga da osoba naglas govori sebi o nečemu što nije stvarno. Ljudi sa shizofrenijom nemaju višestruka stanja ličnosti; nego su promijenili percepciju stvarnosti.
U DID-u je glasno razgovaranje sa sobom više eksternalizacija misli u kontekstu višestrukih osobnosti. DID se razlikuje od shizofrenije jer ne uključuje osobu koja razmišlja i djeluje na stvari koje nisu stvarne.
Postoje li slučajevi kada niste u stanju zanemariti bol ili se činite otpornima na bol?
Bolne epizode disocijativne epizode su kada osoba razvije osobnost koja će joj pomoći u suočavanju sa simptomima nelagode. Istraživači vjeruju da je vjerojatnije da će ljudi s kroničnom boli razviti disocijativna stanja.
Studije sugeriraju da osoba s DID-om ima i „naoko normalan dio osobnosti" (ANP), što joj omogućuje normalno funkcioniranje. Također imaju i „emocionalni dio osobnosti" (EP) kojeg karakteriziraju instinkti preživljavanja. EP je ono što omogućava čovjeku da zanemari bol. Kad ovo alternativno stanje suočavanja nije dostupno, teško je nositi se s boli.
Postoje li trenutci kada neke stvari možete raditi s velikom lakoćom, a drugi puta kada su teške?
Iznenadna sposobnost lakog bavljenja glazbom ili sportom nije rezultat samostalnog učenja drugačije osobnosti. Dapače, povezan je s gubitkom pamćenja koji se događa s disocijativnom amnezijom. Kad se vještini pristupi s lakoćom, to je zato što se pamti. Kad je vještina teška, to je zato što je zaboravljena.
Osobe s disocijativnim poremećajem identiteta imaju visoku stopu samoubojstava. Istraživanja pokazuju da 70% ljudi s DID-om izražava samoubilačke misli.
Postoje li trenuci kada se osjećate kao da ste dvoje različitih ljudi?
Ljudi s DID-om možda nemaju pojma o svojim podijeljenim stanjima ličnosti. Oni sumnjaju da nešto nije u redu samo kad im netko drugi kaže o njihovom netipičnom ponašanju, poput gubitka pamćenja ili čudnog događaja. Ponekad su svjesni razlika u osobnostima i mogu se osjećati uznemireno zbog toga, iako se mogu činiti nereaktivnima.
Riječ iz vrlo dobrog
Ako sumnjate da vi ili voljena osoba patite od disocijativnog poremećaja identiteta, važno je potražiti pomoć liječnika kako biste razgovarali o simptomima i dobili službeni DID test. Imajte na umu da odgovor na neka ili sva ova pitanja nije dovoljan da vam dijagnosticira DID jer mogu postojati dodatna objašnjenja za ta ponašanja. Posebno je važno potražiti pomoć ako iskustva uzrokuju nevolju ili ometaju vašu kvalitetu života ili veze.