Treba li platiti ljudima za cjepivo COVID-19?

Luis Alvarez / Getty Images

Ključni za poneti

• Nekoliko ekonomista i političara založilo se za to da se ljudima koji primaju COVID-19 plati cjepivo ponudi.
• Iako neki tvrde da je plaćanje ljudi da se cijepe učinkovit način za uklanjanje kolebljivosti cjepiva, drugi tvrde da je to možda prisilni i skup plan koji možda neće rezultirati višim stopama cijepljenja.

Do danas je u SAD-u primijenjeno više od 19 milijuna injekcija protiv COVID-19, a više će ih biti distribuirano u narednim mjesecima. Iako se imunitet stada može činiti dalekim, neki stručnjaci tvrde da bi se to moglo postići kad bi ljudi bili plaćeni novčani poticaji za uzimanje cjepiva.

Dvoje istaknutih ekonomista, N. Gregory Mankiw i Robert Litan, kao i političari John Delaney i Andrew Yang, predložili su ili podržali ljude koji plaćaju u SAD-u da se cijepe.

U nedavnom radu objavljenom 6. siječnja uJAMA, autori Emily A. Largent, dr. sc. dr. sc., RN i dr. Franklin G. Miller, pobliže će razmotriti neke od ovih prijedloga.

Oni tvrde da ove politike možda nisu izvedivi prijedlozi. Oni navode četiri glavna razloga zašto se ta plaćanja ne bi trebala provoditi kao politika:

1. Ljudi imaju moralnu dužnost biti cijepljeni.
2. Plaćanje velike svote kao poticaj za prevladavanje kolebljivosti cjepiva i promicanje usvajanja cjepiva možda nije mudro ulaganje dolara.
3. Novčani poticaj postavlja etička pitanja.
4. Kolebanje protiv COVID-19 proizlazi iz brzog razvoja cjepiva i širenja. Nejasno je bi li financijski poticaj prevladao postojeće strahove i zabrinutost ljudi zbog cjepiva COVID-19.

Što ovo znači za vas

Ako se zalažete za dobivanje cjepiva protiv COVID-19, pročitajte često postavljana pitanja na njihovim web stranicama o COVID-19 da biste saznali više. Ovlaštena cjepiva COVID-19 podvrgnuta su rigoroznim ispitivanjima sigurnosti prije predstavljanja javnosti. Ako možete, trebali biste dobiti cjepivo COVID-19 kad vam bude dostupno.

Prevladavanje neodlučnosti cjepiva

Delaney, bivši kongresmen iz Marylanda i predsjednički kandidat za demokratske stranke 2020. godine predložio je da se svakoj odrasloj osobi plati 1500 dolara ako dostave dokaze o cijepljenju. Ako bi svi u SAD-u iskoristili program, to bi koštalo 383 milijarde dolara, što bi plaćanje cijepljenja učinilo skupim pothvatom.

Naplatu za cijepljenje podržao je i Litan, nerezident stariji suradnik iz Instituta Brookings koji je služio za vrijeme Clintonove administracije. Litan predlaže plaćanje početnih 200 dolara kada pojedinci prihvate cijepljenje i još jedno uvjetno plaćanje od 800 dolara nakon što se dostigne nacionalni prag cjepiva. Litanov prijedlog koštao bi procjenu od 275 milijardi dolara.

S moralnog stajališta, Miller, profesor medicinske etike na Medicinskom fakultetu Weill Cornell, već se protivi tim prijedlozima. "Vjerujem da je dužnost cijepiti se protiv koronavirusa kako bismo zaštitili sebe i druge", kaže Miller za Verywell. "Tipično, kada ljudi imaju dužnost prema nečemu, tada im se ne nudi plaćanje kao poticaj."

Ali izvan morala, on tvrdi da plaćanje velike svote za prevladavanje kolebljivosti cjepiva i promicanje prihvaćanja nije "razborito ulaganje".

Miller kaže da bi to mogla biti razumna politika kad bi bilo potrebno postići imunitet stada. No, plaćanje ljudima da se cijepe često je nepotrebno. "Većina ljudi vjerojatno će biti željna cijepljenja", kaže Miller. "Bilo bi veliko gubljenje novca ponuditi plaćanje 1000 dolara svakoj odrasloj osobi koja se odluči cijepiti."

Iako plaćanje vjerojatno neće pomoći ljudima da prevladaju kolebljivost cjepiva, dr. Nolan Kline, MPH, docent antropologije na Rollins Collegeu, kaže Verywellu da bi plaćanja pomogla u ublažavanju financijskog tereta i pokrivanju neizravnih troškova povezanih s cijepljenjem. "Ono što bi moglo učiniti jest pomoći u pokrivanju svih troškova uzimanjem cjepiva koji bi mogli pridonijeti odgađanju cijepljenja, poput gubitka plaće zbog odsustva s posla ili zbog plaćanja prijevoza do mjesta cijepljenja", kaže Kline.

Prisila i etika

Sveukupno, novčani poticaj za cijepljenje može donijeti više štete nego koristi. Budući da novac može utjecati na čovjekovu odluku da primi cjepivo, može se shvatiti kao prisila koja izaziva etičku zabrinutost. "Moguće je da bi pružanje poticaja moglo imati neželjenu posljedicu pojačavanja kolebljivosti cjepiva, jer bi neki koji već ne vjeruju cjepivu mogli dalje osjećati da nije sigurno ako se ljudima plaća da ga dobiju", kaže Kline.

Ova je briga rasvijetljena u zajednicama crnaca, smeđih i siromašnih, na koje je pandemija ekonomski i zdravstveno utjecala nesrazmjerno. "Oni koji su u siromaštvu ili su pod financijskim stresom mogu osjećati da im ne preostaje ništa drugo nego cijepiti se kako bi primili ovu uplatu", kaže Miller.

Budući da neka od kolebljivosti cjepiva COVID-19 proizlazi iz brzog odobravanja i širenja cjepiva Pfizer i Moderna, Miller navodi da nije jasno bi li novčani poticaj uopće pomogao ljudima da prevladaju zabrinutost.

Povijest cjepiva u SAD-u

Cijepljenje u SAD-u nikad nije bilo glatko. Kad su male boginje postale prijetnja za javno zdravlje, Massachusetts je donio zakon o cijepljenju koji je propisao cjepiva 1902. Ovo pitanje nije olako shvatio, posebno jedan od stanovnika države, Henning Jacobson. Tvrdio je da mu zakon krši slobodu i odnio slučaj Vrhovnom sudu 1905. Taj se slučaj naziva Jacobson protiv Massachusettsa.

Vrhovni je sud utvrdio da sloboda - kao što je spomenuto u Ustavu - nije slobodna propusnica koju treba u svako doba osloboditi ograničenja. "Sud je utvrdio da su države imale moć i odgovornost zaštititi zdravlje i dobrobit stanovništva, ali u kulturnom pogledu ovo pitanje i dalje ostaje i pravno i moralno pitanje", kaže Kline.

Iako je država izborila pravo da zaštiti zdravlje ljudi, slučaj je pokrenuo moralna i etička pitanja o zahtjevu za cjepivom. Danas se ta pitanja i dalje očituju u oblicima rezistencije na cjepiva i dezinformacija.

Ipak, nejasno je bi li plaćanje cijepljenja postalo dijelom savezne vlade ili državnog plana COVID-19, ali ta mogućnost nije naodmet.

"Sveukupno, trebali bismo razmišljati o tome kako smanjiti te barijere, a o tome možemo razmišljati kao o prilici da razmotrimo kako ekonomska nejednakost oblikuje loše zdravlje", kaže Kline.