Većina ljudi razumije da se virus Zika prenosi ubodima komaraca te da se virus, nakon što ga ugrize, može prenijeti na nerođenu bebu. Ali to nije jedini način na koji se infekcija može širiti. Dokazi sada pokazuju da je virus moguće prenijeti s osobe na osobu nezaštićenim spolnim odnosom te da čak i zaražena krv može predstavljati potencijalni, iako mali rizik.
Razumijevajući kako se prenosi virus Zika, moći ćete bolje zaštititi sebe i druge od štete.
© Verywell, 2018Rizik prijenosa komaraca
Virus Zika član je obitelji virusaFlaviviridaei usko je povezan s drugim virusima koji se prenose komarcima, poput onih koji uzrokuju denga groznicu, žutu groznicu i japanski encefalitis.
Primarni prijenosnik virusa,Aedes aegyptikomarac, neobičan je po tome što je najaktivniji tijekom dana. Uspijeva u suptropskoj i tropskoj klimi, a može se naći u većem dijelu Južne Amerike, Srednje Amerike, Srednje i Istočne Afrike, Indije, jugoistočne Azije i sjeverne Australije. U Sjedinjenim Državama, komarac se nalazi uglavnom duž obale zaljeva koji prolazi od Floride do Teksasa.
Ugori komaraca javljaju se najčešće tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci kada se insekti aktivno razmnožavaju. Potreban je samo jedan zalogaj da se dogodi infekcija. Jednom kada se inokuliraju okolne stanice kože, virus se može brzo kretati u krvotok i širiti se tijelom.
Iako je većina slučajeva Zike blaga ili asimptomatska (bez simptoma), virus rijetko može dovesti do ozbiljne komplikacije poznate kao Guillain-Barré-ov sindrom u kojem tijelo napada vlastite živčane stanice. Vjeruje se da je poremećaj uzrokovan kada infekcija Zika traje više od tjedan dana i popraćena je trajnom vrućicom.
Rizik od trudnoće
Iako je infekcija Zika obično blaga i neometana, može postati ozbiljna ako se prenese na fetus u razvoju tijekom ranih faza trudnoće. Iako znanstvenici još uvijek ne razumiju u potpunosti put bolesti, čini se da je virus u stanju probiti placentu tijekom ranog dijela prvog tromjesečja kada se matične stanice fetusa tek počinju specijalizirati za mozak, srce i druge vitalne organi.
Utjecaj virusa na ove stanice može biti poražavajući, uzrokujući ozbiljne malformacije i povećavajući rizik od pobačaja i mrtvorođenih. Najozbiljnija zabrinutost je mikrocefalija, rijetka i nepovratna urođena mana u kojoj se dijete rađa s abnormalno malom glavom i mozgom.
Čini se da je rizik od mikrocefalije ograničen na prvo tromjesečje. Prema drugom i trećem tromjesečju, rizik će se smanjiti na gotovo zanemarivu razinu, pokazalo je istraživanje Centra za kontrolu i prevenciju bolesti. Ipak, bebe rođene majkama sa Zikom mogu imati ozbiljne neurološke probleme bez obzira na tromjesečje kojim je zaražena.
Sveukupno, rizik od mikrocefalije u pogođenim trudnoćama je između 1% i 13%. Još nisu utvrđeni drugi čimbenici koji pridonose tome.
Rizik seksualnog prijenosa
Iako se virus Zika smatra bolešću koju prenose komarci, rani nadzor bolesti otkrio je da su se neke infekcije dogodile u podnebljima gdje zaraze komarcima nisu vjerojatne. Daljnja istraga otkrila je da su se mnoge od ovih infekcija prenijele između spolnih partnera, i to uglavnom od muškaraca do žena.
Prema dokazima objavljenim uNew England Journal of Medicine, virus Zika je u stanju zadržati se u sjemenu čak i duže nego što može kod komaraca, povećavajući potencijal za prijenos s muškarca na ženu. Suprotno tome, virus ne može napredovati ni u slini ni u vaginalnim izlučevinama, zbog čega je manja vjerojatnost prenošenja infekcije sa žena na muškarce.
Na temelju trenutnih dokaza, virus Zika može se prenijeti od nedavno zaraženog partnera oralnim, vaginalnim ili analnim seksom bez obzira postoje li simptomi. Dijeljenje seksualnih igračaka također može predstavljati rizik.
Rizik od transfuzije krvi
Rizik koji virus Zika predstavlja za opskrbu krvlju nije jasan. Iako je u Brazilu bilo nekoliko vjerodostojnih slučajeva povezanih s transfuzijom trombocita (obično korištenim za liječenje hemofiličara ili osoba koje su podvrgnute kemoterapiji karcinoma), drugdje nije bilo sličnih pojava.
U srpnju 2018. američka Uprava za hranu i lijekove objavila je revidirane smjernice za ispitivanje donirane krvi i krvnih komponenata na virus Zika. S obzirom na značajno smanjenje slučajeva zaraze virusom Zika u SAD-u i na njihovim teritorijima, umjesto testiranja pojedinačnih donacija, FDA preporučuje testiranje udruženih donacija.
Regionalni rizik
Od srpnja 2019. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izvijestila je da je 87 zemalja i teritorija imalo dokaze o autohtonom prijenosu virusa Zika (ZIKV) komarcima koji se distribuiraju u četiri od šest regija SZO (Afrička regija, Regija Amerike, Regija jugoistočne Azije i zapadni Tihi ocean). Incidencija ZIKV infekcije u Americi dosegla je vrhunac 2016. godine i znatno je opala tijekom 2017. i 2018. Prijenos virusa Zika pronađen je u svim zemljama regije Amerike, osim u kontinentalnom Čileu , Urugvaj i Kanada.
U međuvremenu, od srpnja 2017. godine zabilježene su infekcije koje se ne prenose komarcima (vjerojatno se prenose spolnim putem) u 13 zemalja: Argentina, Kanada, Čile, Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Novi Zeland, Sjeverna Irska, Peru, Portugal, Španjolska, i Sjedinjenim Državama.
SZO je nadalje izvijestio da infekcija ZIKV-om i dalje nosi rizik od Guillain-Barré-ovog sindroma i nepovoljnih ishoda trudnoće, uključujući povećani rizik od prijevremenog porođaja, fetalne smrti i mrtvorođenosti te kongenitalnih malformacija koje se zajednički karakteriziraju kao urođeni Zika sindrom (CZS), uključujući mikrocefaliju, abnormalni razvoj mozga, kontrakture udova, abnormalnosti oka, kalcifikacije mozga i druge neurološke manifestacije.
Trebam li se testirati na virus Zika?
