Svibanj Thurnerov sindrom javlja se kada desna ilijačna arterija prijeđe preko lijeve ilijačne vene. Povremeno to može dovesti do kompresije ilijačne vene na tom mjestu. Ova promjena u anatomiji povećava šansu za razvoj duboke venske tromboze (DVT).
Tetra Images / Getty ImagesSimptomi sindroma May Thurner
Simptomi May Thurner mogu uključivati bol i / ili oticanje. May Thurner sindrom češće se javlja kod žena u dobi od 20 do 50 godina. Često se dijagnosticira tijekom liječenja DVT-a.
Povećani rizik od nastanka krvnih ugrušaka
Kompresija lijeve zajedničke ilijačne vene uzrokuje iritaciju / ozljedu krvne žile, što rezultira zadebljanjem stijenke krvne žile. Ovo zadebljanje stijenke krvnih žila uzrokuje udruživanje krvi (također se naziva zastoj), što povećava rizik od stvaranja ugrušaka. Ovaj čimbenik rizika, u kombinaciji s drugim čimbenicima rizika za stvaranje ugrušaka, poput hormonske kontracepcije (kontracepcijske pilule) ili dugotrajne nemogućnosti hoda nakon operacije, može dodatno povećati ovaj rizik.
Dijagnoza
Dijagnosticiranje May Thurnerovog sindroma ne može se izvršiti ultrazvukom, jer je to teško vidjeti s tim modalitetom. May Thurnerov sindrom treba smatrati uzrokom ničim izazvanog (bez poznatog uzroka poput traume ili infekcije) krvnog ugruška u lijevoj nozi, posebno ako je bilo više od jednog ugruška u lijevoj nozi.
Dijagnoza obično zahtijeva specifičnije snimanje krvnih žila zdjelice, poput CT (CAT) venografije ili magnetske rezonancije (MRI vena). Intravaskularni ultrazvuk (ultrazvuk unutar krvne žile) može biti vrlo koristan u vizualizaciji kompresije lijeve zajedničke ilijačne vene.
Nakon otkrivanja sindroma May Thurner, većina stručnjaka preporučit će obradu u potrazi za drugim čimbenicima rizika za stvaranje ugrušaka. To se često naziva hiperkoagulabilnim radom.
Mogućnosti liječenja
Ako je prisutan krvni ugrušak, potrebno je liječenje antikoagulacijskim sredstvima. Nažalost, dugotrajno liječenje antikoagulacijskim sredstvima (razrjeđivačima krvi poput heparina, enoksaparina ili varfarina) nije dovoljno, jer se ugrušak mora ukloniti kako bi se spriječio razvoj posttrombotskog sindroma. U vrijeme dijagnoze često je potrebno liječenje lijekovima za uklanjanje ugrušaka poput tkivnog aktivatora plazminogena (tPA) ili trombektomije (mehaničko uklanjanje ugruška); tPA se često dostavlja putem katetera izravno na područje ugruška. Te će postupke vjerojatno izvoditi interventni radiolog ili vaskularni kirurg.
Liječenje krvnog ugruška samo je jedan dio liječenja. Uklanjanjem krvnog ugruška neće se riješiti temeljni problem kompresije lijeve zajedničke ilijačne vene, što dovodi do visokog rizika od stvaranja ugruška. Da bi se spriječilo daljnje stvaranje krvnih ugrušaka, može se postaviti stent - mala žičana mreža - kako bi vena ostala otvorena. Ti se tretmani (tPA, trombektomija, postavljanje stenta) mogu dogoditi istodobno s intravaskularnim ultrazvukom, što omogućuje potvrdu dijagnoze i konačni tretman.
U neposrednom razdoblju (do 3-6 mjeseci) nakon postavljanja stenta, nastavit će se antikoagulacijsko liječenje, ali možda neće biti potrebno dugoročno.
.jpg)
