Podrijetlom iz Kine kao oblika borilačkih vještina, Tai Chi je vježba zasnovana na ravnoteži koja se sastoji od nježnih, ritmičnih tekućih pokreta koji potiču ravnotežu i fleksibilnost. Uključuje duboko disanje i vrlo malo opterećuje zglobove i mišiće što rezultira manje ozljedama. Ova vježba "meditacija u pokretu" aktivnost je s malim utjecajem, pogodna za sve uzraste i razinu kondicije.
Susan Chiang / iStockPrednosti
U Kini se smatra da Tai Chi ima brojne prednosti. To uključuje odgođeno starenje, poboljšanu fleksibilnost, smanjenje stresa, poboljšanu snagu mišića i za liječenje raznih bolesti poput bolesti srca, visokog krvnog tlaka, probavnih poremećaja, artritisa, poremećaja raspoloženja, raka i neuroloških bolesti, uključujući Parkinsonovu bolest. No postoje li znanstveni dokazi koji podupiru ove tvrdnje, posebno kad se Tai Chi odnosi na Parkinsonovu bolest?
Nestabilnost postura jedan je od glavnih simptoma Parkinsonove bolesti koji se za razliku od tremora rjeđe poboljšava konvencionalnim liječenjem. Nažalost, jer može dovesti do čestih padova, ova neravnoteža također značajno utječe na kvalitetu života osobe.
Što istraživanje kaže
Studija objavljena 2012. uNew England Journal of Medicineje prvi koji je naizgled pokazao blagodati Tai Chi-a kod Parkinsonove bolesti. 195 pacijenata s Parkinsonovom bolesti randomizirano je u 3 skupine. Jedna se skupina sastajala za satove Tai Chija dva puta tjedno po 60 minuta, druga je grupa prolazila trening otpora s utezima, a treća je bila raspoređena u istezanje u položaju.
Nakon 6 mjeseci rezultati su bili jasni. Oni iz Tai Chi skupine bili su fleksibilniji i mogli su se naginjati dalje naprijed i unatrag bez gubitka ravnoteže ili pada.U usporedbi s ostalim skupinama, pokreti su im bili i uglađeniji te su mogli hodati dulje korake. Slično onima koji su vježbali s utezima, oni koji su vodili Tai Chi brže su hodali, povećali snagu nogu i mogli brže stajati iz sjedećeg položaja. Međutim, najčudesnije je poboljšanje bilo u broju padova, a oni koji su vježbali Tai Chi padali su manje od polovine broja puta u usporedbi s ispitanicima u dvije druge skupine. Zanimljivo je da je skupina Tai Chi također imala manje diskinezije jer su bile sposobne usvojiti strategije koje su rezultirale kontroliranijim kretanjem.
Sva ta poboljšanja ostala su tri mjeseca nakon završetka studije. Autori su zaključili da „Klinički, ove promjene ukazuju na povećani potencijal za učinkovito obavljanje svakodnevnih životnih funkcija, poput posezanja naprijed za uzimanje predmeta iz ormarića, prelaska iz sjedećeg u stojeći položaj (i iz stojećeg u sjedeći položaj) i hodanja dok smanjujući vjerojatnost pada. "
Osim motoričkih simptoma ove bolesti, nalaze se i nemotoričke manifestacije koje stvarno mogu utjecati na kvalitetu života pacijenata. Pilot studija 2014. istraživala je blagodati Tai Chia na nekim od ovih aspekata. Jedna je skupina tri puta tjedno sudjelovala u 60-minutnim satovima Tai Chija, dok je druga skupina služila kao kontrola. Po završetku studije otkrili su da iako je došlo do određenog poboljšanja kada su promatrali mjerenja kognicije, posebno pažnje i radne memorije, to nije doseglo statističku značajnost. Međutim, došlo je do značajnog poboljšanja u izvješćima pacijenata o kvaliteti života, posebno njihovoj percepciji njihove bolesti i njihovoj emocionalnoj dobrobiti. Ovo je istraživanje bilo ograničeno veličinom uzorka (upisan je samo 21 sudionik), ali je pokazalo određena obećanja, podržavajući potrebu za daljnjim istraživanjem.
Pa biste li trebali dodati Tai Chi u svoju fitnes rutinu? Na temelju nježne i meditativne kvalitete ove vježbe, kao i znanstvene potpore njenoj uporabi, posebno kod Parkinsonove bolesti, može se primijeniti slučaj da se ona uključi u vašu fizičku praksu.
