Ray Kachatorian / Getty Images
Shizofrenija je teško mentalno zdravstveno stanje koje karakteriziraju halucinacije, zablude i neorganiziran govor. Ovo stanje može dovesti do značajnih invalidnosti za neke ljude ako se ne liječe. Uzroci shizofrenije su višestruki i aktivno se istražuju, ali postojeća istraživanja pokazuju da postoje genetski faktori rizika za shizofreniju.
Utvrđeno je da se nasljednost shizofrenije kreće između 60-80%. Međutim, samo zato što rođak ima shizofreniju ne znači da ćete je i razviti. Mnogi čimbenici izvan genetike uzrokuju shizofreniju, uključuju gen-gen, gen -okruženje i interakcije okoliš-okoliš.
Shizofrenija pogađa približno 1% ljudi širom svijeta. U tijeku su istraživanja o njezinim uzrocima.
Genetski uzroci
Genetika iza shizofrenije složena je. Shizofrenija se smatra poligenom, što znači da ne postoji niti jedan gen koji uzrokuje ovo stanje.
Umjesto toga, istraživači su pronašli mnogo različitih gena i lokusa koji mogu povećati šansu za razvoj shizofrenije. Svaka od ovih genskih varijanti povećava predispoziciju shizofrenije za malu količinu, a mnoge genske inačice u kombinaciji dodatno povećavaju rizik.
Studije povezanosti genoma pomogle su povezati specifične genetske varijante sa shizofrenijom. Od njih, meta-analiza Radne skupine za šizofreniju najopsežnija je genetska studija. Ova je studija pronašla 108 genetskih lokusa povezanih sa shizofrenijom.
Od tih 108 lokusa, geni utječu na regulaciju kalcijevih kanala, imunitet, sintezu dopamina i neuroreceptore glutamata.
Važno je napomenuti da je lokus genomska regija ili mjesto na kromosomu gdje je gen. Od 108 lokusa povezanih sa shizofrenijom, uključeno je preko 600 gena. Istraživači potiču na oprez pri donošenju zaključaka o tih 600 gena.
Brisanje 22q11.2
Genetske varijacije povezane sa shizofrenijom uključuju dupliciranje, brisanje i mikrodelecije. Jedno od najproučenijih brisanja s visokom stopom shizofrenije je sindrom delecije 22q11.2. Procjenjuje se da oko 22% ljudi s ovim brisanjem ima shizofreniju.
DRD2 varijanta
Istraživanja pokazuju da je polimorfizam His313 u genu DRD2 povezan sa shizofrenijom, koji je uključen u signalizaciju receptora dopamina.
ZNF804A varijanta
ZNF804A, gen proteina cinkovog prsta koji je najaktivniji prenatalno, opisan je kao gen za rizik od shizofrenije. Polimorfizam rs1344706 ovog gena povezan je s osjetljivošću na shizofreniju.
Mnogo je istraživanja koja još treba obaviti u vezi s genetikom shizofrenije. Trenutno ne znamo jesu li određene genetske varijante povezane s određenim kliničkim značajkama shizofrenije. Također možemo donijeti samo zaključke o genima koji povećavaju rizik od shizofrenije; nije utvrđeno mendelsko nasljeđivanje ili uzrok jednog gena.
Šansa za razvoj šizofrenije
Shizofrenija je vrlo nasljedna, a procjenjuje se da je bolest nasljedna za 60-80%.
Šansa za razvoj shizofrenije kod osobe raste s blizinom odnosa koji ima shizofreniju. Primjerice, roditelj sa shizofrenijom povećava rizik osobe 10 puta veći od populacijskog rizika od 1%. Oni s oba roditelja koji imaju šizofreniju imaju 40 puta veći rizik od razvoja šizofrenije od opće populacije.
Studije blizanaca važan su alat u načinu na koji znanstvenici istražuju i donose zaključke o utjecaju gena i nasljedstva jer mogu ispitati jednojajčane blizance (koji dijele 100% DNA) i bratske blizance (koji dijele 50% DNA).
Nacionalno istraživanje blizanaca iz 2018. godine u Danskoj pokazalo je da je stopa podudarnosti ili postotak oboje koji su imali shizofreniju kod jednojajčanih blizanaca 33%. U bratskim blizancima iznosilo je 7%, a heritabilnost shizofrenije u ovoj studiji procijenjena je na 79%.
Međutim, relativno niska stopa (33%) podudarnosti kod jednojajčanih blizanaca ukazuje da su i drugi čimbenici, osim genetike, u razvoju u shizofreniji.
Većina istraživanja genetike shizofrenije provedena je na sudionicima europskih predaka. To znači da je upitna uopćavanje ovih nalaza u globalnim populacijama.
Jedno nedavno istraživanje iz 2019. na preko 57 000 sudionika istočnoazijskih predaka zaključilo je da su genetski faktori rizika dosljedni u svim populacijama, ali potrebno je više istraživanja o različitim populacijama.
Genetski vs okolišni čimbenici
Iako su istraživanja otkrila značajan genetski čimbenik rizika za shizofreniju, zasad nije moguće prognozirati na temelju genetike tko će u konačnici razviti shizofreniju.
Studije povezanosti genoma objašnjavaju manjinu pojava shizofrenije. Mnogi istraživači vjeruju da interakcija gena i okoliša ima značajnu ulogu u razvoju shizofrenije.
Drugim riječima, osoba može biti predisponirana za razvoj shizofrenije zbog svojih gena, ali ne bi nužno razvila stanje bez dodatnog doprinosa čimbenika rizika iz okoline.
Čimbenici okoliša za koje se pokazalo da povećavaju rizik od shizofrenije uključuju:
- Komplikacije trudnoće i porođaja
- Virusne infekcije
- Napredna roditeljska dob
- Trauma
- Društvene nedaće ili nedostaci
- Izolacija
- Migracija
- Urbanizam
- Upotreba kanabisa ili drugih supstanci
U konačnici, još uvijek treba obaviti puno istraživanja o uzrocima shizofrenije, uključujući okolišne i genetske čimbenike. Genetika shizofrenije aktivno je i kontinuirano područje istraživanja, uključujući istraživanje genetskih terapeutskih lijekova koji pomažu u liječenju ovog teškog stanja mentalnog zdravlja.